|
Credits.^^
Design:Sk8Designs
Bascode:Electro PoP.
Prilagodila: Murder-scene.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
If everyone cared, nobody cried. If everyone loved ...nobody lied.
Nickelback FAN
.Far away.
.If everyone cared.
.Rockstar.
.I'd come for you.
.How you remind me.
.Photograph.
.Someday.
.Savin' me.
.Never gonn'a be alone.
.Burn it to the ground.
♥
Posječujem:
So what..? :)
Gumi maci :)
Polly.Philophobia :)
Mateiić R. :)
Leah Can Fly :)
Fervent Daisy :)
Cha0s. :)
♥
Don't
hate
me
cause
I'm
not
perfect.
♥
She.
Name > Anonimus.
Year of birth > 1996.
Sex > Female.
Music > Rock.
Band > Nickelback.
Song > If everyone cared,Savin me.
Shoes > Converse.
Would travel to > Havaji.
Love status > Single.
♥
Quitting
Is
Like
Never
Trying..
♥
What can I do when there's so many liars
That crawl through your veins
Like millions of spiders
That seek out their victims
And ruin the wiser
Watch out!
So give it away
Like they're not gonna fuck you
How long can you bear him
To come back and haunt you?
♥
This road I walk is paved
with broken promises I've made
At least a million times I've fallen
But never will I break.
♥
I guess i just got lost
Bein' someone else
I tried to kill the pain
Nothin ever helped
I left myself behind
Somewhere along the way
Hopin to come back around
To find myself someday
Lately i'm so tired of waiting for you
To say that it's ok, but tell me
Please, would you one time
Just let me be myself?
♥
When you're out of time
In this lullaby
When your soul is frozen
Is that enough?
When your heart is broken
...A thousand times
With every moment
Is that enough?
♥
Wherever you go,Whatever you do,
I will be right here waiting for you...
Whatever it takes,Or how my heart breaks,
I will be right here waiting for you.
♥
Somewhere there's someone,Who dreams about your smile…And finds in your presence,that life is worth while.So when you're lonley,remember,this is true..Somebody,somewhere is thinkin of you..
♥
He put that bottle to his head and pulled the trigger,And finally drank away her memory...Life is short but this time it was bigger,Than the strength he had to get up off his knees...We found him with his face down in the pillow,With a note that said I'll love her till I die,And when we buried him beneath the willow,The angels sang a whiskey lullaby.
♥
Take away my life.My heart and my dreams.Move away from the world out in the space.Take away my life.My good side and the bad.Take away my life and everything I like.
♥
Should
I
Trust
You
When
You
Say
You
Love
Me?
♥
I'm in love.
In love with you.
In love with sun.
In love with sky.
In love with clouds.
In love with him.
In love with blog.hr
In love with facebook.
In love with MSN.
In love with youtube.
In love with friends.
In love with music.
In love with teddy bears
In love with smiling.
In love with yellow.
In love with black.
In love with gray.
In love with photographing.
In love with english.
In love with mobile phone.
In love with writing.
In love with chocolate.
In love with candy.
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
♥
Love me for me. Not for who you want me to be!
Never say forever and never say never.
|
|
Kupim inspiraciju na čajne žličice.
Ovih par tjedana.Možda i mjeseci..dani su prošetali kraj mene.
Koliko stvari me je prošlo,a ja sam još uvijek tu.U sjeni događanja i vremena.
Najrađe bi odselila,ali i dalje ću biti pod istim nebom s tim zlom.
Mrzim ih sve..sve do jednoga.Te ljubomorne gadove...Te nečiste duše prešarane zavišču.
U mojem umu je situacija kao u želucu prije povraćanja.
Nemirno i ukomešano.
Svaki dan povraćam mržnju.Povraćam i suze,ponekad.
Koliko brige i tereta. Nebi li to trebalo biti lakše?
Ipak,kažu. Ja sam još dijete!
Ja bi svoje barbike i plišane medvjediće.I ja bi opet one stare dane kad sam samo spavala i jela. Nisam ja tada znala što je ljubav,jedina je briga bila ne ukakati gaće i upišati krevet.
Sada,iako 'to još nije to' dani prolaze užasno.
Pa,čovječe.Nisam još ni srednju upisala.
Mislim da kad jednom upišem,uopče neću imati život,a spremna sam to riskirati.
Zvući zastrašujuće,ali zaista jesam.
Znam što me ćeka,otprilike.
I bojim se svega.
Ali ako se potrudim...uspjet ću,a strah će s vremenom nestati.
I nadam se,pretvoriti se u zadovoljstvo.
Ah,vratiti se u prošlost ili zaviriti u budućnost.
Jer u sadašnjosti,defitinitivno ne želim biti,ne više.
Za one koji putuju ne postoji vrijeme, samo prostor.
<---------------------------------->
Penelopy je stala na vrata i promatrala pahuljice.
Obrisala je suze s lica i uronila u snijeg.
Kotrljala se i ukopavala poput malog psića.
Njena starija sestra Tammy je izašla van i sjela na klupu pokraj kuće i rekla maloj Penelopy: Opet ju je udario,vidjela si.
Mala Penelopy je kimnula glavom i opet se zakotrljala u snijegu.
Tammy je sjela kraj nje u snijeg i primirila je.Zajedno su plakale,ali morale su biti tiho da ih otac ne čuje jer bi i njih izudarao.
Majka je istrčala iz kuće s koferima i otišla autom. Na Penelopy i Tammy nije ni pogled bacila.
One su zaplakale glasnije.
Izašao je van i otac,pokupio kćeri u kuću i izudarao ih obje.
Otišle su spavati u strahu i boli.
Ujutro ih je na stolu čekao doručak. Sjele su sretne,već lagano zaboravljajući da ih je otac sinoć izudarao.
Došao je doma,one su mu se pokorno poklonile.
Sjeo je kraj njih i rekao: jeste li gotove? morate oprati podove i očistiti snijeg..Upravo je prošla ralica!
One su jedva rekle da još nisu ni počele jesti dok se njhov obrok našao u smeću.
On je ljutito viknuo: Da ne spavate do podneva,možda bi nešto i pojele!
Izašle su iz kuće drhtajući. Nije im dao jakne,ni šal,ni kapu.Čak ni rukavice.
Malena Penelopy je drhtala od hladnoće,nije osjetila ni noge ni ruke. Hladnoća ju je slomila,pala je u snijeg i ostala ležati.
Tammy joj je brzo pritrčala u pomoć i digla je iz snijega. Penelopy je čekala na ulazu u kuću dok je Tammy očistila snijeg. Kad su ušle u kuću otac je izudarao Penelopy jer nije čistila. Tammy je dobila večeru,a Penelopy je ostala gladna do jutra.
U jutro,Tammy je dobila doručak,a Penelopy je morala čistiti snijeg,jer je opet prošla ralica.Srećom,dao joj je rukavice i jaknu.
Ona je bila jedva jedvice i metar visoka. Lopata joj ispadala iz ruku.
Žuljevi su joj krvarili.
Suze omrzle na licu,ali znala je da će je otac opet izudarati ako ne očisti i do zadnje pahuljice. Biti će ljut i ako ostane nešto bljuzge po putu,jer će si tada otac omazati cipele.
Kad je napokon uspjela očistiti,tražila je oca ručak,no nije joj dao.
Tammy također nije dobila,jer nije ništa napravila.
Penelopy se otišla ugrijati u sobu dok je Tammy crtala ugljenom po papiru. Otac ju je izudarao jer troši ugljen koji je on mislio kuriti.
Penelopy nije dobila ni večeru,umjesto toga je dobila batine jer je spavala i nije pomogla Tammy očistiti snijeg koji je zapadao popodne.
I tako su sestrama Tammy i Penelopy prolazili dani.U batinama i omrzavanju.
Svaki dan isto.
Otac im je bio ugledan gospodin...Ali nije držao baš do ničega osim sebe.
Majku je otjerao od kuće i prijetio joj da će ih sve poubijati pokuša li uzeti djecu sa sobom.
Oni nisu nikad bili sretna obitelj,ali morali su se oženiti zbog trudnoće.
Tammy ima 12 godina,dok mala Penelopy ima tek 6.
<---------------------------------->
Ovaj post je u čast svim žrtvama nasilja kojih je svaki dan sve više.
Moguće spriječiti..Svi znamo da je moguće!
Ali nitko ništa ne poduzima.
|
|
Smile is the best thing a person can wear.
Sjedim na hladnom zidiću ispred starog dvorca. Vjetar njiše gole,suhe grane stare tužne vrbe.Trčim tebi u susret. Mašeš. Daješ mi ruku,a drugom kazuješ put. Zastaneš, pa me zagrliš. Sklopim oči i pritisnem te k sebi. Opet me uhvatiš za ruku i vodiš me. Sklopim oči, znam da sam sigurna uz tebe. Potrčiš, staneš ispred mene i gledaš me. Kao da mi se diviš. Koračam do tebe, izmakneš.
Smijem se. Sjednem na staru željeznu klupu i poklopim oči rukama. Ne vidim te. Osjetim topao dodir na licu. Tvoje usne.
Otvorim oči i nema te.
Sjedim na hladnom zidiću ispred starog dvorca i smiješim se.
Nema ni mene.
Puniš me pogledom,
Daješ mi krila dodirom.
Tepaš mi rukama,
otimaš me mukama.
Ležim iznad oblaka,
Sretna i tvoja.
Ja sam sretan amater.
Ovo je ispalo prilično dobro, po mojem mišljenju.
Pisala sam što mi je palo na pamet, ali uz dozu truda.
Vaše mišljenje ću rado pročitati u komentaru.
|
|
I hurt myself today to see if I still feel.
I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
I wear this crown of thorns
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feelings disappear
you are someone else
I am still right here
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way
Johnny Cash.
Hurt
|
|
Personal heaven.
Zašto živimo?
Ma da,tu smo jer nas je tu neki 'BOG' stavio.
Što li je ona skrivila ovome svijetu.
Zašto si joj uzeo najmilije,a?
Očeš odgovoriti?
Ili i to moramo za tebe!?
BOŽE?
odgovore...to želimo.
progovori kvragu! govori!
ma kakav je to BOG kad uzme tako mlad život.
lekcija za druge?
učiti na tuđim greškama?
ne!!!
to nije način!
i dalje će pijana budala sjesti za volan.
i opet će neki auto naglavačke okrenut biti u jarku.
i opet će se plakati za nekim..
ZAŠTO?
zašto nije dobila priliku?
što je skrivila?
tako vedra...a tako je težak život imala.
misliš da si joj pomogao?
misliš da si pomogao njenom djetetu da ne bude kao mama?
misliš da si učinio dobru stvar?
BOŽE?
koliko puta će se još to dogoditi..
ona više nije osoba.
sad je sječanje..
jesi zadovoljan?
ako si tu...zašto si to dopustio?
normalno je umirati..živjeti..ali zašto tako rano
baš kad joj je bilo najbolje u životu..
i zašto baš kad je bila tako sretna.
kad je napokon zaboravila ono loše i pogledala vedriju stranu života.
danas je ispračamo na nebo..ne.
ona je otišla tog trenutka,nije bila u tijelu ni do udarca.
njena duša je bez boli nestala.
jednostavno,nestala.
tako ja vjerujem.
i vjerujem da vidi što sad pišem...
i vjerujem da vidi ove suze što mi teku obrazom.
i vjerujem da je na ljepom mjestu..ne,nikakav raj.
samo ono što je sama sebi željela.
i da od tamo gleda svoje dijete i da joj se dijete smiješi.
i da ju to dijete nikad neće zaboraviti,ne smije.
ja sigurno neću!
sad vidim koliko je ono istina..
Tek kad nekog izgubiš shvatiš koliko ti je značio!
Kako okrutan način da to shvatim...najokrutniji.
najbolniji.
definitivno.
|
|
U oblacima.
Ovo je priča koju sam penkalom napisala sama u krevetu oko 3 sata u noći.Dok nisam mogla spavati zbog grmljavine.
Napisana je prije 3 godine.Nadam se da će vam se svidjeti.:)
Jednog jutra probudila sam se na oblaku.
Vjerujte mi,nisam luda..Uistinu.Sve je bilo na oblacima.
Bilo je mekano i vrlo,vrlo udobno.Pomislila sam da je to jedan od onih snova kad znaš da sanjaš..
No,ubrzo sam se uvjerila da nije tako.Mama mi je donijela moj omiljeni doručak u krevet - kekse i vočni čaj.
Kasnije sam složila knjige u torbu po rasporedu i krenula u školu.
Tamo su me čekali svi moji stari prijatelji,profesori,park..Sve je bilo isto kao i jučer.Osiiim,jedne 'male' sitnice..SVE JE BILO NA OBLACIMA!
Klackali smo se u parku,a ja sam se čudom čudila kako nitko ne primječuje da smo na oblacima,na nebu!
Upitala sam - Društvo znate li vi da smo na oblacima?
Svi su se počeli smijati,a tad se Lana uozbilji i upita me - Aaa,zašto se ti ne smiješ?
Kiselo sam joj se nasmiješila jer bi me u suprotnom proglasili ludom i poslali u ludnicu na oblacima.
Odlučila sam se ponašati normalno.Kao da ništa ne primječujem..Doduše,bilo je to pomalo teže nego što sam mislila.
Putem kući,s Mirtom,obje smo poskakivale s oblaka na oblak.Mene je svakim skokom znoj obsipao.Bojala sam se da ne padnem.Imala sam osječaj da smo strašon visoko,a imam ozbiljnu fobiju od visina.Čak se ni na stolac ne mogu popesti bez da se sva tresem,paničarim i ponestaje mi zraka.
Pitala sam što bi bilo da padnemo tamo,nekamo dole...
Sljedećeg dana,dok sam s Mirtom čekala Lanu i Tomislava,prišao mi je *Martin*..Ehh,da...onaj  Martin...
- Hočeš li sa mnom na sladoled?
-Da,može.Kad?
ravnodušno je slegnuo ramenima- Pa,može sad..Prije škole?
Glavom mi je projurilo tisuću misli...Kako 'sad' ? Pa što si on umišlja? Raspuštena kosa,stara školska odječa i sandalice koje me žuljaju? Nenene,ne može sad.
-Ne mogu.Moram na predsat.Može poslije škole?
-Može,naravno.Dođi ovamo oko 6...Vidjet ćeš dio nogometnog treninga.Završavamo u pola 7. Vidimo se?
-Da.Čekam te ovdje u pola 7.
U trku je odgovorio - Ok!
Poslije škole sam odjurila kući.Otuširala se,nasprejala različitim dezodoransima protiv znojenja i parfemima s raznim vočnim i umjetnim mirisima..Mirisala sam poput parfumerije..I to dijela u kojem su testeri za parfeme i gdje baš svi špricaju uokolo kako bi odabrali najbolji miris.
Isprobala sam različite odjevne kombinacije..Minice,traperice,šoseve,haljinice,cipele,sandalice,natikače i tenisice..Napokon sam pronašla savršenu kombinaciju..Traper-žutu.
Kosu sam skupila u dvije pletenice,pošto je ionako imam na bacanje.
Prije odlaska,potrošila sam pola bočice maminog najskupljeg parfema od 200 kuna..Bio je to 'Limiter edition' i takav se više ne proizvodi..Ali,morala sam lijepo mirisati za Martina.
Čekala sam ga pred školom nekoliko minuta,zamišljala sam ga kako se sprema i kako će mirisati po najnovijem muškom dezodoransu kojeg moj tata koristi. Axe chocolate.:)
A onda se pojavio znojan,trčeći u plavom dresu svoje momčadi..Vodio je loptu,pa je napuknuo meni.Izmaknula sam se i lopta se otkotrljala na cestu gdje ju je kamion gumom odgurnuo u potok.
-Bila je to lopta za 1400 kuna! S potpisima svih Dinamovaca! Što ću reći svojoj momčadi? Dva mjeseca smo skupljali lovu za tu loptu! I sad si ti naše pare bacila u potok!
-Ok..ne moraš vikati.Ja ću im reći..Oprosti.
Kad se smirio,milo me pogledao i tiho rekao - Za što si se tako sredila?
-Paa,hmm,ja..umm,ne..Nisam..se,ja..Ne,nisam se sredila..To sam onako,prvo...Izvuklaa,iz..Ormara,znaš.
-Aha,lijepo.
Nasmiješio mi se i zazviždio.
Sva sam se zarumenjela i noge su mi poklecale.A onda sam čula jaku viku mnoštva muških glasova..
Martin je viknuo - Ajmo na sladoled!
Kad je završio s deranjem,iza ugla je dotrčala cijela njegova i protivnička nogometna momčad.Bilo je to krdo nabildanih crnokosih četrnaestogodišnjaka koji su se naguravali i dodavali si lopte.
Jedan od njih je čak bio toliko drzak da se usudio uhvatiti me za intimne predjele.Nisam ga stigla ošamariti pošto je bio prebrz.
Na putu do slastičarnice skrivala sam se između njih kako me netko nebi vidio s tim životinjama na cesti.
Mislima mi je zujalo - Ja,sredila se,ma nee..Samo što će me mama ubiiitiiii zbog parfema i špotati zbog mog smrada po znoju..Znate kako se kaže,s kim si..Takav si.
Sama sam si platila sladoled,pošto je svaki od njih sam plačao.Kad sam pojela svoju kuglu otišla sam kući pod izgovorom da moram u glazbenu školu na sat violine.
Dečki su samo slegnuli ramenima i otpratili me pogledom.
Doma sam se dooobro isplakala.Ispričala sam Lani i Mirti što se dogodilo.Lana je na sve imala reći samo onu svoju staru dobru uzrećicu - Ahh,muškarci su svinjee! Ja i Mirta smo potvrdno kimnule glavama i slegnule ramenima.
Slušale su me i davale mi razne savjete i utjehe.Razgovarale smo baš dugo. Taman kad smo planirale krenuti kući,pošto se već vani smračilo..Martin se pojavio ispred mene i zaprosio me za ples.
Nastavak u sljedećem postu.Ako vas zanima.Glasujte.
U komentar napišite
Da. - Ako želite nastavak.
Ne. - Ako ne želite nastavak ove priče.
Uz to..Molim i komentare kako vam se sviđa novi dizajn i prošvrljajte kroz boxeve ima novih stihova.
Uživajte :)
Sljedeći post za tjedan dana!
|
|
Nemoj očekivati previše i nećeš biti razočaran.
Bok ljudi :)
Reklo bi se da sam se opametila.Jer,stvarno sam se promijenila.Počela sam živjeti bez straha da će mi netko slomiti srce.Jednostavno,prihvatit ću svaku priliku ne misleći na posljedice.Posljedice su poslije.Prvo zabavaa! Prijateljice su uz mene cijelo ovo vrijeme.Bile su i biti će.Neznam što bi bez njih,možda sad ni ne bila ovdje.
On..Iz prošlih nekoliko postova.Ma da,još ga volim..Ali ne,neće to ići.Jednostavno..Naša vatra se ugasila.Još ga nisam preboljela i neću još neko vrijeme.Ali sam se pomirila s istinom.Možda je ovo samo faza,ali shvaćam da on ne želi ništa imati sa mnom.Zapravo,rekao je da želi..Ali ne još.Da sad pauzira s curama,a i da si je več pronašao neku iz srednje..Zapravo,tako je i bolje.Imam prijatelja koji sa mnom dijeli tajne i nasmijava me.I sad,ako me stvarno smatra prijateljicom..Ponekad će se i on javit na chat.Neću više biti rame za plakanje jer to ja želim.Sad znam da zna da sam mu na usluzi,ali neću trpiti bol i biti povrijeđena zbog njega.
Nekako imam osjećaj da kad bi mu rekla da ću umrijet zbog njega da bi mi odgovorio: Umri,tko te jebe..Nemogu si to raditi..Nije mi on slomio srce,sama sam ga slomila.Ja sam ta koja je navaljivala i stalno mu govorila kako mi je stalo do njega..I da ga volim.On je to shvaćao na prijateljski način naravno.Ali nikad mi nebi uzvraćao tu ljubav.
I was there for you when you needed a friend,and where are you now when I need one?
Sad kad sam napokon malo popustila od njega..Došao je još jedan dečko u moj život.Ne poznajemo se baš previše i još mnogo dopisivanja je pred nama.Ali,lagano mi se počeo sviđati..I on je rekao da imam šanse kod njega..I on definitiivno ima šanse kod mene.I stvarno bi mogla biti s njim.Svi kažu da je čudan i ružan..Ali je jako simpatičan,a ja nikad nisam bila ona kojoj je samo izgled bitan..Duhovit je i dugo smo se dopisivali..Nedavno smo se vidjeli..Pogledali smo se posramljeno.Nisam znala hoću li mu reći bok ili ne..Činilo mi se da radi na istoj dilemi..I na kraju smo se pozdravili.Trnci su me prošli tijelom i osjećala sam se kao da sam u 7.nebu..
Samo zbog jednog običnog: bok.
Prijatelji smo..
Ili,nešto više? ;D
|
|
Fuck the world cause the world will fuck you.
Riječi volim te.Su precijenjene.Dijele se ko bomboni. kad ti netko kaže da te voli..Više ni neznaš kako to protumačiti.Kao šalu..Ili to misli prijateljski.Ili te uistinu voli.Moja frendica kaže da se zbog ljubavi uzaludno ubiti.
Da je to kao da se ubiješ bezveze,iz dosade.
Ja to nikako ne mislim jer mi je bezbroj puta palo na pamet da se ubijem zbog njega.I svaki put je to bio tak iti.ON.
Možda kad bi znao bi i njemu bilo lakše.
Shvatio bi da ima ljudi kojima je stvarno stalo do njega.
Ali on se rađe zatvorio u kuću i samosažaljeva se.
Svima nam dođu crni dani.
Pa tjedni i mjeseci,ali uvijek se nađe izlaz.Bar svijetlo nade da bude bolje.
Pokušavam mu na nenapastan način pokazati da mi je uistinu stalo do njega.Da uistinu slušam i želim čuti njegove probleme.
Ali on ne čuje.Ne vidi.
Zatvoren je u to svoje samosažaljenje i ne čuje me.
Ne vidi kako se trudim da ga oraspoložim i kako mu pokušavam na sve načine pokazati da ga volim.
Ali,onda opet..Ako mu kažem da ga volim.Ništa neće biti isto ko prije.
Nećemo biti prijatelji.Ili očemo.Neznam.
Mrzim to što neznam.
Kad bi mi barem nekako dao do znanja da ga uopče ne zanimam na taj način.Ili da ga zanimam.
Iako je meni prvo točnije.Uvijek negativno mislim.
I ovo je već treći post o NJEMU.
Ali nisam ja kriva što je moj jastuk mokar zbog njega.
Nisam ja kriva što je njegova cura kurva.
Nisam ja kriva što on pati zbog druge i ne vidi da ga ja volim.
Nisam ja kriva što on misli da ja želim biti samo njegova prijateljica.
Nisam ja kriva što se on nerado siječa naših dana provedenih zajedno.
Nisam ja kriva što se želi ubiti zbog nje.
Nisam ja kriva za to što pati.
I možda ću biti kriva ako mu kažem da ga volim.
Možda ću mu time samo zadati još veću patnju i dilemu.
Nemogu mu to učiniti.
Previše ga volim.
I nemogu odustati.
Strah me,da ako odustanem..Mislit će da mi nije stalo i da ne želim imati ništa s njim.
Zato ću nastaviti biti dosadna i uporna.
Nastavit ću ga voljeti.
Iako to već 2 godine pokušavam prestati.
Ovaj blog mi uistinu pomaže.
Jer kad se pokušam izjadati prijateljici..Ona jednostavno uzdahne,jer neznaju kako je to.
Neznaju kako je patiti za nekim 2 godine i onda slušati o tome kako pati zbog druge i kako bi se najrađe ubio zbog nje.
A ovdje ima ljudi koji su to prošli.
I volim dijeliti svoje priče s njima i čitati njihove.
Bez bloga držim svoje misli u sebi.A to boli.I kad puknem prva žrtva je uvijek moja prijateljica.
Znam da kao frendici joj nebi smjela biti dosadna,ali jesam.
Sama to vidim.
Ista priča uvijek.
I za kraj evo nekih izreka koje ja smatram potpuno netočnima!!
Iz prijateljstva se rađa ljubav ali iz ljubavi nikad prijateljstvo.
Ko je vrijedan tvojih suza nikada te neće rasplakati.
Hug :*
|
|
Sign.
Prošla je ponoć.I jedan sat.
Sjedim u mraku,a jedini izvor svijetla je kompjutor.
Jedva da vidim tipkovnicu.
Slova su mi mutna.
Da,opet plačem.
Razmišljam o njemu.
Zamišljam nas opet zajedno,
a zatim zamišljam kako smo se oboje odlučili pomiriti s tim da nam nije suđeno.
Ja,zapravo..Moje srce,
ono neće odustati dok nebude sigurno u to da nismo jedno za drugo.
Kad bi barem to bilo jednostavnije.
Da,kad nebi volio nju.
Možda bi mi bilo lakše da neznam da ju voli,
onda bi bila previše okupirana s time..
Nego s time da ga volim,a on voli drugu.
Možda,kad nebi znala da riječi pjesme koju je stavio na facebook
opisuju kako voli nju..i kako mu je stalo do nje...
Dok te iste riječi opisuju ono što osjećam prema njemu.
And here I go again on my own.
Opet ja o njemu.
Jebemumater >.<
Nesmijem.Neću.Prestajem!
Sušam Nickelback.
Pjesmu Savin' me.
Jer ja stvarno očajnički trebam da me netko spasi.
Kad bi to barem on shvatio :(
Ali neće,slijep je.
Imun na moje osjećaje.
Nije njega briga što ja u pola 2 sata po noći plačem zbog njega.
Sve bi bilo drukčije da on to zna.
Ali,nemogu si to dopustiti.
Kad bi saznao.
I ako mu to nebi bilo drago.
Uništila bi sve što imamo,a ja mislim da ovo što imamo..(prijateljstvo)
Je njemu dovoljno.
Da ne želi i netreba više.
Druga strana medalje je da bi možda on pristao na vezu,
samo da napravi svoju curu ljubomornom.
Ali on je pre dobar.Nebi to učinio.
Ali sve dok on voli nju.Ja nemam šanse.
Jer nemože ugasiti osječaje samo tako i početi voljeti mene.
Osim..Ako cijelo ovo vrijeme on ne osječa isto.
Ne,ne osječa.
Opet ja i svoja negativa.
Vječni pesimist.
Nema pomoči.
Kronično bolujem od pesimizma i samokritičnosti.
Ako ste barem jednom pričali sa mnom.
Odmah ste shvatili.
Mijenjam teme ko čarape.
Jer mi mozak spava pa ne stignem razmišljati što pišem.
Uglavnom,pišem..Samo da pišem.
Da nebi blogeditor ostao prazan.
Mrak je.I oblačno je.
Nema zvijezda.Ne vidim mjesec.
Oču kišu.I grmljavinu.
Oču razlog da se sakrijem pod poplon.
Bez razloga izgledam munjeno.
Oču razlog da sjednem za kompjutor i na facebook-u sam cijeli dan.
Bez razloga me tata tjera van.
Ne,ovaj post zapravo uopče nije dug.
Čini vam se tako jer svaku rečenicu pišem u jedan red.
Tako mi ljepše izgleda kad objavim.
Preglednije.
Ja stvarno volim blog.
Kad završim s postom,dodat ću vas u linkove..
Pa,ko čita post.
Nek pogleda u linkove jel možda zapisan
i ako je,nek uzvrati istom mjerom :D
I tako...Za otprilike 50 dana evo mojeg ročkasa.
Finaly fourteen.
A u očima svoje obitelji i dalje imam 5-6 godina.
Kad izjavim nešto pametno i odraslo za stolom.
Mama počne vikati:pa kak si ti pametna,zaključuješ ko odrasla!
Odmah bi joj bacila prvo što mi se nađe pod rukama u glavu.
Najgore je kad mi uđe u sobu dok se dopisivam s frendicama.
Pa zaključi da su joj slova na MSN-u presitna pa ode.
Za 5 minut se vrati u sobu s naočalama i počne čitat.
Tad zaključi da pišemo gluposti.
Izjavi da rađe idem usisavat il brisat prašinu.
Da budem korisna.
Bezvoljno kimnem glavom i odgovorim: Budeeem!
Al zapravo nebudem.
Uvijek je tako.
Uvijek radim nešto korisno onda kad baš moram.
Kad nam netko dolazi u posjet il kad i tata i mama rade nešto,
pa se osjećam nepravedno pošto ja,najmlađa sjedim pred kompjutorom i blejim njih kako se muče.
I da.Ja nebi završila ovaj post do 5 sati ujutro koliko mi je tema sad palo na pamet.
Ali završit ću ga sad.
Idem vam rađe javit da sam napisala novo.
Stvarno cijenim ako ste pročitali :D
Podsjetnik: pogledajte u linkove.ak očete bit tam...sam recite...:)
Hug :*
|
|
From underneeth the trees we watch the sky. Confusing stars to sattelites. I never dreamed that you'd be mine..But here we are.We're here tonight...<3
Blagi vrisak u pratnji lomljivog plača.
Mrak.
Samo se zablista neka suza koja pobjegne iz oka.
Oće li ikad biti isto?
Pitam se,a znam da neće.Sigurna sam.
Srce se steže.
Žmarci prolaze tijelom.
I otvaram oči,gledam na sat.
Sve je mutno.
Ne vidim.
Samo obrisi i sjene.
Vidim nas.
Kad zaklopim oči,opet mi.
Sjedimo jedno kraj drugog.
Posramljeni pogledi i crvenilo na licu.
Dječačka ljubav.
Imali smo nešto..Zar ne?
Ja sam to prodala.Za malo nemara.
Nikad neću prestati žaliti,zar ne?
Tako mi to vračaš.
Povrijedila sam te,valjda.
Tako mi kažu.Nije ti bilo svejedno.
Znaš,nije ni meni.
Možda sam se izvana smijala,
ali lom koji se tada u meni dogodio još sad boli.
Ostavio si rupu.U mom srcu.
Osjećam se prazno.
Oćeš li mi se ikad vratiti da popraviš rupu?
Jer,ako nečeš.Rupa će biti dublja,a praznina veća.
I bolnija.
Koliko? Dvije,tri godine?
Kažu,vrijeme liječi sve.
Da,izliječilo je.Ali nikad potpuno.
Možda su neke rane zacijeljele.
Ali ona najveća još krvari.
Zarobljena sam.
U osjećajima.
Tuga.
Bijes?
Tvoj pogled.Topao.
Prijateljski?
Tvoj dodir.Brz.
Kao da se bojiš da me ne ozlijediš.
Da umrem u tvom zagrljaju nebi marila.
Umrla bi sretna.
Najsretnija.
Sigurna sam da je bila greška ostaviti sve ono iza nas.
5-6 mjeseci?
Malo.
Ali tako mnogo.
Toliko žalim za svojim postupcima.
Bila sam glupa.Premlada.
Sad kad shvaćam svoje greške
i sad kad bi dala baš sve da ih ispravim...
Sad te nema.
Ne,sad si tu.
Ali...Prijatelj.
Samo to.
I to je sve.I nikad nećeš mi biti ništa više.
Zar ne?
|
|
3.dio Nije važno što si.Važno je tko si i kakav si :)
Ušli su u ordinaciju držeći se za ruke.
Bojali su se rezultata.
Doktor prekida šutnju - Dakle,htjeli ste doznati jeste li otac Luciji Kržić.
Ona pogleda doktora i glasno počne vikati - Lucija Kržić? Molim? Što je vama? Ja nisam Lucija!
Doktor se kiselo nasmiješi,pospremi dokumente i izvadi njene.
Luka je samo opušteno uzdahnuo jer se prepao da ona nije njegova Marija.
Doktor posramljeno nastavi - Dakle,Marija Kruščić.
Marija se digne sa stolice i počne nervozno tapkati nogom po podu - No,hoće li to već jednom?
Daa,evo.Sad ću.Značii..hmm..uum..Gdje smo staliiii - Mrmljao je doktor sam sebi u bradu.
Luka i Marija su se razočarano pogledavali i mislili - Kakvi sve ljudi uspiju završiti fakultet u ovo vrijeme...
Eh,da. - Nastavi doktor - Kao š-što rekoh već i prije,ovdje smo se okupili kako bismo....
Tad ga prekine ljutita i nestrpljiva Marija - Pa nismo na vjenčanju,samo jednostavno recite,da ili ne?!
Doktor pročisti grlo,obriše znoj sa čela i tiho prozbori - Da.
Marija i Luka se zagrle i stanu vikati - da,da,da,da,da!!
Kćeri - prozbori tiho Luka ui čvrstom Marijinom zagrljaju.
Tata!! - vikala je Marija plešući po ordinaciji.
Vlakom su otišli do grada i sjeli kod velikog sata.
Sjedili su tamo dok se nije smračilo i onda su krenuli kući pješice.
Odlučili su naći bolji posao Luki kako bi bolje mogao uzdržavati Mariju,pa i samog sebe.
Zaposlio se kao konobar u kafiću u centru.Plaća je bila i više nego dovoljna jer je to bio nadasve otmjen kafić.
S prvom plaćom Luka je kupio odijela,nove cipele,hranu,sokove,čokolade i još mu je ostalo dosta novaca za Mariju pa je njoj kupio haljinice,hlače,majice,šoseve i cipelice.Vezice za kosu i špangice.Čak se u vreči moglo naći i pokoja lutka ili čupavi plišani medvjedić.
Marija je bila presretna kad je Luka došao kući pun darova.
Kao da je bio Božić.
Bližio se Uskrs.
Kupili su jaja i boje.
Kistove i naljepnice.
Marija je bila nestrpljiva i jedva je čekala početi bojati jaja,pa su počeli tjedan dana prije.
Pjevali su pjesme i plesali.Šarali se s kistovima,uživali.
Polijevali se vodom i valjali se po travi.
Na Uskrs,posjetila ih je socijalna radnica - Dobar dan.
Dobar dan - uzvrati mala Marija i okrene se licem prema gospođi.
Ona se prepade jer je Marija bila sva u boji.Lice joj je bilo plavo,ruke žute,a majica crvena.
Na to dođe Luka - Ohh,dobar dan gospođo,dobro došli.Izvolite,sjednite.
Gospođa je blijedo gledala u njihovu drvenu kuću.
Oslikali su je kistovima.Marija je crtala srca,cvijeće i bubamare,a Luka šumu,potok i na vratima je naslikao sebe i Mariju.
Gospođa je bila zadivljena - Impresivno.Nadasve divno.Sviđa mi se.Očito više neću morati dolaziti ovamo,ako ćete imati ikakvih financijskih problema,evo vam moj broj.Samo nazovite.
Luka i Marija potvrdno kimnu glavom i nastave bojati jaja.
|
|
